Imam novog partnera i ljubomornog sina
Imam novog partnera i ljubomornog sina
Pitanje:
Samohrana sam majka tinejdžera koji će uskoro napuniti 16 godina. Nisam imala vezu već 10 godina od kada nas je napustio moj bivši suprug. On se je odmah nakon razvoda braka oženio sa ženom koja mu je rodila 3 djece. Vrlo malo je sudjelovao u odgoju našeg sina i mogu reći da se njegova briga svela na koliko toliko redovnu uplatu alimentacije.
Sada je u moj život ušao muškarac s kojim želim ostvariti trajno partnerstvo no bojim se kako će moj sin na to reagirati. Za sada mu nisam ništa govorila da imam vezu.
Primijetila sam da je vrlo ljut kada muškarci flertuju sa mnom i mislim da je vrlo ljubomoran. Nedavno mi je rekao da će se odseliti ocu ako se ja udam.
Što da radim?
Gordana
Odgovor:
Svatko će se s vama složiti da je u redu i normalno, nakon što ste doživjeli prekid braka i sukladno s time određenu količinu razočaranja i emotivne boli, poželjeti imati novog, nadam se pouzdanog, partnera s kojim ćete dijeliti dane, veseliti se, rješavati probleme i ići kroz život.
Nama odraslima to je jasno ‘kao dan’, no tinejdžerima je to ponekad teško prihvatiti. Oni su često isključivi i razmišljaju ‘crno-bijelo’. Zbog svojih mladih godina često si i ne mogu priuštiti širinu razmišljanja do koje se dolazi sazrijevanjem i iskustvom.
Pokušajmo zamisliti kako oni razmišljaju. Moguće je da se radi o sljedećim načinima:
- Zašto? Već si jednom imala partnera i muža. On je bio tvoj odabranik. Što će ti sad drugi?
- Nitko ne može nadomjestiti mog pravog oca.
- Nepodnošljivo mi je zamisliti mamu u ulozi zaljubljene žene. Pogotovo mi je teško zamisliti da moja mama ima intimne odnose! To je strašno.
- Nemoguće je da moja mama ima intimne odnose sa bilo kime, a pogotovo sa nekim drugim muškarcem koji nije moj otac.
No vaš sin može razmišljati i na ovaj način:
Sada kad moja mama ima novog tipa, nema šanse da će imati isto onoliko vremena i emocija za mene koliko je imala kad smo bili sami. Sigurno ću u tome ostati ‘kratkih rukava’. Izvisit ću.
Znači, Gordana, nema vam druge nego sjesti sa svojim sinom i pokušati otvoreno razgovarati. Pokušajte od njega dobiti iskren odgovor u kome se smjeru kreću njegove dvojbe, slutnje, pitanja, emocije.
Ukoliko se boji da će od sada imati ‘manje vas za sebe’ probajte otvoriti tu temu i reći mu kako, sudeći po vama, stvari stoje po tom pitanju.
Objasnite mu na koji ste to način vi zamišljali i planirali vaš eventualni novi suživot. Pustite ga da i on, ako može, aktivno sudjeluje u tim novim planovima. Time ćete mu omogućiti da pokaže i svoju zrelu stranu – pa će se osjećati bolje.
Shvatite da ova nova situacija i od njega zahtijeva mobiliziranje brojnih mehanizama prilagodbe. Naime, sve se mijenja; nova osoba ulazi u vaš i njegov život. Treba to najprije objasniti sebi pa drugima; odgovarati na eventualna pitanja iz okoline (prijatelja iz ulice ili razreda).
Da zaključim, u vašim budućim razgovorima sa sinom bitno je da stvari ili emocije imenujete svojim imenom, da bi vaš sin bez greške shvatio kako vi u potpunosti razumijete čega se on zapravo boji. Ako je potrebno, posjetite zajedno psihologa koji se bavi mladima kako biste putem neutralnog posrednika lakše razgovarali o tome što vas oboje muči.
Prije svega, poradite na tome da se vaš novi partner kvalitetno upozna s vašim sinom. I, najvažnije, dajte sebi, sinu i partneru vremena. Ništa ne ide preko noći. Stvaranje novih, dobrih odnosa, zahtijeva vrijeme, strpljenje i dobru volju.
Bojana Smokvina Jokić, klinički psiholog Rijeka
