Neugodno ponašanje kao znak nesigurnosti
Neugodno ponašanje kao znak nesigurnosti
Pitanje:
Poštovana,
imam 16-godišnju kćer koja ima probleme u ponašanju. Sve mi se čini da nije riječ o običnoj stidljivosti. Iako je je u krugu svojih prijateljica, vršnjaka i uže obitelji svadljiva i dominantna u prisutnosti starijih osoba koje joj nisu bliske postaje vrlo povučena i neugodna. Kada dođe u bratovu kuću sve ostale ukućane potpuno ignorira, kao da ih ne vidi. Jedino komunicira s bratom i to šaptom da drugi ne čuju. Kao i svi tinejdžeri je lijena i neposlušna. Kada nešto nije po njenom, u stanju je ne izlaziti iz sobe po nekoliko dana ili se duriti. Do ove jeseni je živjela u domaćinstvu samo sa mnom (suprug mi je preminuo prije dosta godina), a sada je u drugom gradu u đačkom domu. Zbog njenoga ponašanja su je svi smatrali vrlo neugodnom. Strah me je kako će se uklopiti u novu sredinu.
Zabrinuta mama
Odgovor:
Dobar dan,
Razumijem vašu zabrinutost kao majke. Svi bi mi kao roditelji htjeli da su nam djeca otvorena, komunikativna i ugodna u komunikaciji. No, neka su djeca zatvorenija u sebe i teško dopuštaju da se uđe u njihov svijet. Izgleda da se vaša kćer na teži način nosi sa odrastanjem i prolaženjem kroz adolescenciju. U podlozi toga može biti da je duboko nesigurna u sebe odnosno da ustvari nema baš dobro mišljenje o sebi i svojim sposobnostima. Otuda proizlazi i to da je pričljiva i otvorena te čak dominantna kad je s poznatima, a „reži“ na nepoznate i pravi se nedostupnom. To je nažalost jedan loš obrambeni mehanizam od svijeta kojeg ponekad doživljavamo prijetećim.
A što se tiče selidbe u đački dom to joj također može predstavljati novost koja će od nje zahtijevati dosta prilagodbe. Tek za koji tjedan od ulaska u dom ćete tek vidjeti njenu pravu reakciju. Dajte joj malo vremena. Važno bi bilo da ona prepozna da bi joj bilo lakše živjeti kad bi se malo otvorila i omekšala te dozvolila okolini (drugoj djeci i odgajateljima u domu) da prepozna „pravu nju“. Naravno, ne bi bilo zgorega da odete s njom kod psihologa za mlade da joj pomogne osvijestiti neke stvari. A vi kao roditelj imajte strpljenja, ne zaboravite pričati s njom, dajte joj do znanja da ste uvijek tu. Budite što više dio svijeta svoje tinejđerice.
Bojana Smokvina Jokić, klinički psiholog Rijeka
